Radoholik sam, tako sam odgojena – s pozitivnim pogledom na rad i trud, i tako funkcionišem. Često radim i po dva-tri posla/projekta odjednom. Jedna od najodvratnijih osobina mi je lijenost. Lijen insan nije lijen samo kada je posao u pitanju. On je lijen u svemu. Svoju lijenost vuče kao blato, a i ona njega. Poslanik, a.s., je upućivao dovu Gospodaru da ga sačuva lijenosti.
Danas posjetih svoju dugogodišnju prijateljicu u Novom Pazaru, profesoricu na Islamskom fakultetu, majku devetero djece. Čini mi se čitav život se znamo, vidimo se kad možemo a to nije tako često, ali sa istim žarom razgovaramo, izgrlimo se i radujemo jedna drugoj svaki put kao da se svakodnevno viđamo.
Nedavno je okončala doktorski studij i kada je najmlađe dijete bilo spremno da pođe u vrtić, vratila se svom poslu. Onako u razgovoru, kao majka sa majkom, kaže:
– Svakog dana umijesim po jedanaest hljebova.
– Što ne kupiš? Prodavnica ti je pored zgrade? – pitam je.
– Žao mi da mi djeca jedu onaj kupovni, pun je aditiva.
– Pa jest, ali cio svijet kupuje. Previše se žrtvuješ… žao mi tebe. – rekoh.
– Ne žrtvujem se. Ja ulažem u njih.
Posjedeh još neko vrijeme i vrlo ugodno razgovarasmo kao i uvijek. U povratku se dadoh u razmišljanje:
„Ja se ne žrtvujem, ja ulažem.” – kako divna rečenica.
Malo-malo pa čujem nekoga da se žali kako je premoren, crče, ogorčen kako je žrtva. Ja sam neko ko radi dotle da me najbliži oko mene pitaju:
– A šta tebe, ženo, goni da ovoliko radiš?!
Ili da mi muž kaže:
– Ti si katil za samu sebe.
No, nikada sebe ne posmatram žrtvom, a osjetim umor, premor, nedostatak snage. Međutim, nikad ne osjetim nedostatak volje. Kada sam čula od moje prijateljice: „Ja se ne žrtvujem, ja ulažem.” – bolje sam shvatila sebe. Onaj ko sebe smatra žrtvom, on ne osjeća volju. Ja sebe smatram trudbenikom. Kategorija trudbenika je jako pohvaljena u islamu. „Trudite se, Allah će vidjeti vaš trud, i Poslanik, i vjernici….“ (Et-Tewba, 105)
Trudbenik zna i sto posto je ubijeđen da ni kamičak koji skloni, ni obični ručak koji napravi nije uzalud. Trudbenik zna da se sve evidentira, bilježi, sabira i da će se svoditi računica. Žrtva ne zna. Žrtva i sebe i svoj život i svaki svoj posao gleda kao teret, živi od danas do sutra, bez planova, ambicija, volje, želje, nade za dobro na Velikom danu, koji je i jedini bitan. Živi, životari, sebe žali i svakome se žali na svoje tegobe, stvarne ili umišljene. U magli svog samosažaljevanja dezorjentisana je i zbunjena.
Nemojte sebe smatrati žrtvom. Tako ćete otežati sebi život, uništiti mentalno zdravlje, onesposobiti se, napuniti negativnom energijom i nezadovoljstvom. Sebe smatrajte trudbenikom, onim koji ulaže svoje najbolje da bi postigao veliki cilj – ulaže svoje znanje, mladost, ljepotu, zdravlje za nešto veliko. A na Božijem tasu svako je dobro veliko.
Dakle, ja sam trudbenik, a ne žrtva.
Ja ulažem, ne žrtvujem se.
(Odlomak iz “Šapućem ti kao svojoj sestri”)
