Piše: Nađa Dizdarević
Napredna tehnologija je mač sa dvije oštrice kojem mnogi nisu dorasli i zbog čega pojedinačno i kolektivno trpimo velike posljedice u društvu, džematima, porodicama, brakovima i svakom obliku veze. Komunikacija se svela na kratke poruke, emotikone, stickere, dvosmislene slike, nedorečene poruke i razmetanje statusima koje svako tumači po svom mišljenju bez traženja objašnjenja.
Zbog takvog vida komunikacije ruši se sve što je lijepo, kidaju se rodbinske veze, zavađaju voljeni, ratuju džematlije i ruše brakovi. Zbog nedostatka dijaloga spriječavaju se mnogi lijepi projekti, ruše jaki temelji i ostavljaju nedovršeni najljepši poslovi. Ono što je najpogubnije, svako je vođen svojom pretpostavkom sa ubjeđenjem u ispravnost vlastitog mišljenja….
Rijetki su oni koji će priznati prvo sebi, pa onda drugima da nemaju hrabrosti za razgovor uživo u kome se ima prilika dokazat ili opovrgnut vlastiti stav. U nedostatku dijaloga svaka dezinformacija postaje informacija, svaka potvora se uzima kao istina i sve zajedno rezultira velikim nepravdama i udaljavanjem, zahlađivanjem, inatu i na kraju osvetama. Sve ovo je daleko, veoma daleko od islamskog ahlaka na koji se pozivamo ! Omer, radijallahu anhu, je rekao: “Ne misli loše o riječi koju tvoj brat vjernik izgovori sve dok se ona može protumačiti na dobar način.”
Ukoliko želimo da se popravi naše stanje, tada moramo uporedo sa tehnologijom da razvijamo i svoje vještine komunikacije, kako online, tako i uživo sa dovoljnom količinim samopuzdanja da nekog pogledamo u oči i kažemo šta pretpostavljamo, mislimo, želimo i pitamo da li smo dobro razumijeli sagovornika prije donošenja “presude” .
Molim Allaha nas pomogne da naučimo da živimo kao jedno tijelo i jedna građevina. Allahumme amin!