Piše: Sara Sabri
Neka fina žena, Amila Žužić, ne znam je, ali naiđoh na njenu objavu na društvenoj mreži, bijaše nedavno ovako napisala, a ja se srčano složih:
„Ne plaši se razvedene žene da će ti uzeti muža. Ne plaši se ni one kojoj je muž preselio, a ona ostala sama sa djecom.
Ne plaši se lijepe žene da će ti otrgnuti muža.
Ne plaši se do te mjere da uhodiš, ispituješ, provociraš, gibetiš, uznemiravaš…
Plaši se toga da zbog svog straha postaneš loš insan i ne učiniš tim ženama nepravdu!
I ljudi se ne kradu, nisu predmeti, odu svojevoljno.
Prvo budi svjesna da sutra i ti možeš biti razvedena, tužna i sama, ranjenog srca sa dvoje djece.
Ne opuštaj se previše u svom komforu da misliš kako je nemoguće da se tebi takvo nešto dogodi.
Ljudi se događaju, a ljudi i odlaze.
Na razne načine.
Možeš biti ljubomorna, paziti svoju porodicu, ali ne smiješ biti loš čovjek.
Imam jednu prijateljicu koja je jako lijepa, uz to razvedena, a insan je nad insanima. Srce bi ti na dlanu dala.
Kakve potvore, izmišljotine, podvale joj nisu na račun stigle od žena, sestara, majki koje u istu situaciju sutra mogu upasti. Ljubomora, zavist, strah od njene ljepote.
Da je jedna od njih upitala treba li joj šta, može li pomoći i olakšati njenom ranjenom srcu, dati čokoladu dječici koju je babo ostavio, da je dovu uputila umjesto mahalanja i rekla-kazala priča. Golemo je to kod Gospodara svjetova!
Čast vjernika je sveta!!!
Zar zaista mislite da je muž svake od vas toliki frajer da bi jedna takva žena odmah otrčala za njim?! Pa takva žena koja je predeverala prije, većinom će i na rendgen da ga stavi ako treba, da bude sigurna kako opet neće upasti u guremu i bol, i djecu svoju izložiti tome.
A vi dane sebi teškim činite, deverajući sa uvjerenjem da bi ona takva dotrčala vašem mužu druga žena biti.
Baš joj je eto potrebno da dobije jednu od vas za vratom!
Okupi svoju porodicu, budi otvorenog srca, široke duše, uz dovu Plemenitom da čuva ono što je tvoje.
A ako i dođe do toga da ne bude, ne zaboravi i tada biti i ostati insan sa dostojanstvom.
Tada si pobjednik.“
Žena ženi skoro nikada nije podrška. Posebno me porazi kad čujem da majka kćerki ili kćerka majci nije podrška. Sestra sestri. Pa šta očekivati od drugoga? A desi se da nam nepoznati budu mnogo prisniji prijatelji nekad kada smo u problemima i krizi, nego oni svoji najrođeniji. I uvijek je to odbacivanje ne što smo zbilja zaslužili, niti što smo njima neku nepravdu učinili, nego što uvrijedimo njihovu sujetu, ego, na neki način, ili što lažnu sliku koju grade u društvu o sebi i svojima, o tom nepostojećem savršenstvu, baš mi porušimo.
Jedna majka koja se razvela u 52. godini mi veli: „Moja kćerka zna šta sam trpila godinama. No, ipak kad sam se razvela, nije govorila sa mnom. Bila je ljuta što sam napustila njenog oca. Vjeruj mi, nije zbog oca niti zbog mene. Nego sam pokvarila njenu idealnu sliku porodice koju je gradila u očima njenog muža i svekrve. Eto sad će oni čuti da se njeni roditelji razvode. Obrukali smo je. A ginekolog je. Nije neobrazovana. Ni dan danas ne govori sa daidžama, mojom braćom, jer su me podržali kada sam se razvela.“
Druga kaže: „Razvela sam se nakon godina trpnje i torture, batina i psihičkog zlostavljanja, uzela dijete od tri godine i iznajmila stan. Radila i sama se prehranjivala. Porodica je bila ljuta na mene. ’Čuj, još stan iznajmila, sama da živi! Strašno.’ Jednog dana, iznenadih se, zove me sestra. Ja se i obradovah. Konačno se neko sjetio da postojim. Možda želi da dođe. No, ona mi veli:’Vlasnica tog stana je tetka moje svekrve. Odmah da si se pokupila i da se mičeš odatle! Brukaš me!’
Plačem kad god ovo pričam…. jer nikoga nije bilo briga koliko već dana ja i moja curica jedemo parizer (salamu) i hljeb na sva tri obroka….
Bitno je da smo bijegom od fizičke i psihičke torture obrukale nekoga.“- kraj citata.
Naš balkanski mentalitet još uvijek samohranost etiketira kao hendikep, kao žig koji vas stalno obilježava i to ne samo vas nego i vašu djecu, a nosi prefiks težine i sažaljenja. Mnogo je porodica u kojima žene žive živote samohranih majki, jer muž mjesecima ili godinama nije prisutan u kući – u inostranstvu je, na brodu isl. Ili su toliko okupirani sobom i svojim poslom da su rijetko samo tijelom nekada prisutni u kući.
Ako ste samohrana majka, nemojte biti sklone da sebe etiketirate okolnostima, da vjerujete da ste manje vrijedne, da ste djecu „osudile“ na samo jednog roditelja. Zapravo, budite svjesne koliko mnogo ste učinile za njih onog momenta kada ste napustile toksičnu vezu, odnos, brak. Funkcionalno dijete je ono čiji roditelj svojim primjerom pokazuje šta ne treba tolerisati i da svaka situacija ima izlaz.
(Iz knjige “Jaka si najljepša”)