Sine, sve je važno, jer nas čini čovjekom, ljudskim bićem. Nema: „Pa dobro, to su sitnice!“ To si ti. Svaka sitnica si ti jednako kao i svaka krupna stvar.
Počni s analizom svojih navika. Uči o lijepim navikama. Kako sjediš? Kako ideš u toalet? Kako jedeš? Kako hodaš? Kakvo držanje imaš? – sve to si ti. Svaka ova „sitnica“ o tebi govori MNOGO.
Sjedi dostojanstveno. Ne zavaljuj se, ne širi noge. Kad si sam možeš sve. Kad si s nekim, vodi računa.
Radila sam kao novinarka mnogo godina. Zgražavala sam se kako odvratno sjede neki, još obrazovani!, ljudi, u toku intervjua, na TV-u, preko puta mene. Ja, djevojka, dama, voditeljica. On, obrazovan, na položaju, funkcioner, reklo bi se gospodin. Kamera, javnost. A njemu jedna noga na Mašriku, druga na Magribu. Raščerečio se. Pantalone uske. Odvratno.
Ili u autobusu: preko puta mene, na primjer, sjedi čovjek u istom položaju. Ni da se prikupi, skupi, povuče, upristoji. Sitnica? Ne. To je skener koji ti otkrije 90% nečije ličnosti kakva zaista jeste. Ili, ako je u tom neprimjerenom položaju nesvjesno, da pogrešnu sliku o ličnosti, ali vrlo ružnu.
Vodi računa! Budi gospodin. Neka cipele koje izuješ kažu da si gospodin načinom kako izgledaju, higijenom, načinom kako si ih izuo, složio. Neka tvoja odjeća govori da si gospodin, urednošću, mirisom, udobnošću. Način kako jaknu skidaš, gdje je spuštaš ili kačiš (da li je bacaš), tvoje sjedanje, tvoj položaj. Neka svaki tvoj pokret, korak, gest, riječ govori da si gospodin, muškarac.
Znaš kako ti nečiji način ponašanja sa sofrom ili stolom zna ići na živce? Pazi da ti nikome ne ideš na živce mljackanjem, šlapkanjem, bučnim spuštanjem escajga na sto ili o tanjir. Budi prefinjen. Gospodin. Ne džangaraj, ne prosipaj, ne troši, „ne maltretiraj“ ni hranu ni okolinu. Sve radi s ljepotom, polako, dostojanstveno.
Poštuj sebe i sve oko sebe. Ako isprskaš pola kupatila dok opereš ruke, dok uzimaš abdest ili se tuširaš i ostaviš ga u takvom stanju – ne poštuješ sebe niti one koji će za tobom čistiti. Okreni se za sobom i „baci pogled“ u kakvom stanju ostaje iza tebe wc šolja, lavabo, kada, krevet, kuhinja, radni sto…To govori o tebi. Toliko poštuješ sebe. Toliko si gospodin. Muškarac.
Moj otac je bio majstor. Ko god bi ušao u njegovu radionicu bio bi oduševljen. Napravio je pano sa zakačkicama za alat. Što god da tražiš u par sekundi ćeš naći. Sto savršeno posložen, ekseri, šarafi – sve sortirano u kutijicama. Milina jedna. I takav je bio i u životu. Sve mu je bilo pedantno i u pola noći je znao sve o svemu. Nikada ga nisi mogao zbuniti niti iznenaditi. Nikada nije gubio ni živce ni vrijeme na traženje nečega, preturanje, maltretiranje.
Brat također. Inžinjer. Kada priđem njegovom stolu, išaretim sestri i našoj djeci da priđu da vide kako njegov radni sto izgleda. Papiri su složeni po bojama, hemijske, kompjuter uglancan. Sve pod konac. Sve miriše. I da ga ne znaš i da ga nikad ne vidiš ti znaš „s kim imaš posla“, ko je on. Kod njega je sve zapisano, evidentirano, ništa nema ili-ili, sve je tačno do u bobu. Njegov kompletan život je zbilja tako uredan i isplaniran. Čak i ono što mu je neplanski „uletjelo“ i poremetilo kaldrmu na putu, on vremenom posloži, saburli poreda, uklopi i nastavi dalje. Bistar nepomućen um. Mentalna higijena, stabilnost, red i mir. Harmonija ličnosti.
Radila sam sa obrazovanim čovjekom u istoj kancelariji, mlad divan insan. Međutim, (to nije ogovaranje, jer ne znaš o kome se radi), kad god bi prošao pored mene osjetila bih smrad urina i to mi je bilo vrlo začudo da jedan tako fin, obrazovan i lijep muškarac toliko ne vodi računa o čistoći svoje odjeće, a tako će i na namaz stati. Njegov sto je uvijek bio u haosu sa kilama papira u kom se niko na svijetu ne bi snašao. Sve razbacano. Sve podsjeća na neuravnoteženost. Dobar psiholog, ili čak psihijatar, a ja bih najprije rekla – mudrac, bi njegov sto mogao analizirati na stotine načina, uostalom kao i njegovu i bilo čiju ličnost. Tragovi koje oko sebe i za sobom ostavljamo su lična karta naše ličnosti. Sve s čim imamo dodira govori o nama. Danas ljudi razne svoje „neravnine” u odgoju i navikama pravdaju nekim smiješnim objašnjenjima, eto – umjetnici vole nered, inteligentni ljudi vole nered. Koješta! Šejtan, sine dragi, voli nered, neurednost, prljavštinu, haotičnost. Kad je oko tebe posloženo i čisto, bit će tako i u tvom umu i u kompletnom životu. Od nečega mora da se krene, kreni od onog oko sebe.
U islamu nema sitnica. U islamu, jer je tako u životu, je sve bitno, važno i veliko. Poslanik, a.s., nas je čak učio (prelistaj zbirke hadisa od Buharije, Muslima, Ebu Davuda, Tirmizije….) o načinu kako se ispravno zijeva, kako se ispravno kiha, kako se pravilno jede, kojom rukom, kako sjedimo tokom jela, kako obavljamo fiziološke potrebe (nuždu), kojom rukom se peremo, kako hodamo, kako držimo tijelo, kako sjedimo, kako razgovaramo, kako se pozdravljamo…
Dakle, u islamu je precizan bonton definiran još prije 1400 godina!
Ne postoji banalno. Neka sve o tebi govori da si divan, uredan, precizan, mirišljav, čist, zahvalan, pažljiv… To je kvalitetan muškarac.
Odlomak iz knjige “Šapućem ti kao svom sinu”, autorica Sara Sabri
Foto: Faruk, sin Sare Sabri, učenik IV razreda medrese