Postoje ljudi koji o Sandžaku govore kada je to politički zgodno, a postoje i oni koji ga nose sa sobom gdje god da žive i djeluju. Edita Turković pripada ovoj drugoj grupi.
Općinska je vijećnica na Ilidži, potpredsjednica SBO, koordinatorica i članica Unije Bošnjaka dijaspore te predsjednica Foruma žena pri Udruženju građana porijeklom iz Sandžaka. Za svoj doprinos radu Udruženja dobila je i plaketu za najbolji doprinos.
Ali, iza funkcija i titula, kako sama kaže, najvažnije joj je ono što ostaje iza čovjeka – konkretna djela.
Edita, kada govorite o svom radu, često naglašavate Sandžak. Šta za Vas znači pomagati Sandžaku?
Za mene Sandžak nije samo geografski prostor. To su ljudi, djeca, studenti, porodice, naše škole, naš jezik, kultura i identitet. Zato mi nikada nije bilo dovoljno samo govoriti da volim Sandžak. Smatram da se ljubav prema svom kraju mora pokazati djelima.
Mnogo ljudi ode u Sandžak, fotografiše se, govori lijepe riječi, obećava projekte. Ali mene uvijek zanima jedno pitanje: šta je konkretno urađeno?
Jedan od primjera je i pomoć školama u Sandžaku kroz nabavku lektira?
Da. To mi je posebno važno jer se tiče djece i obrazovanja. Bila sam inicijator da Ured za dijasporu Vlade Kantona Sarajevo povežemo sa Bošnjačkim nacionalnim vijećem u Novom Pazaru i da konkretno pomognemo školama u kojima se nastava odvija na bosanskom jeziku.
Prošle godine smo započeli realizaciju, a nastavili smo i ove godine. BNV nam je dostavio spiskove potrebnih lektira, a mi smo prema tim spiskovima nabavili knjige. Jučer smo ponovo bili u Novom Pazaru, održali sastanak u BNV-u, a nakon toga otišli u Srednju tehničku školu i donijeli dio lektira.
Za ostale škole u Sandžaku, u kojima se nastava odvija na bosanskom jeziku, BNV će izvršiti dostavu. Meni je važno da to ne ostane na priči. Kada dijete u Sandžaku dobije knjigu koja mu je potrebna za školu, onda znate da ste uradili nešto konkretno.
Vaša podrška Sandžaku nije vezana samo za obrazovanje djece. Posebno se govori i o stipendijama.
Da. Jedna od inicijativa na koju sam posebno ponosna jeste to što već pet godina Općina Ilidža dodjeljuje stipendije djeci i mladima porijeklom iz Sandžaka.
Također sam se trudila da kroz kontakte sa našom dijasporom obezbijedimo što više stipendija za studente.
Mladi ljudi su naša budućnost. Ako im možemo pomoći da se školuju, da ostanu povezani sa svojim porijeklom i da jednog dana svojim znanjem doprinesu zajednici, onda smo uradili mnogo.
Vi ste i predsjednica Foruma žena pri Udruženju građana porijeklom iz Sandžaka. Koliko je važna uloga žena u svemu tome?
Ogromna. Žene su često tiha snaga naših zajednica. One povezuju porodice, čuvaju jezik, kulturu, običaje i odnose među ljudima. Ali žena ne treba biti samo neko ko podržava procese – ona treba biti i njihov pokretač.
Zato mi je važno da žene budu prisutne, aktivne i odgovorne. Da pokreću inicijative, da se bore za ono što je važno i da iza svog imena mogu ostaviti konkretan trag.
Dobro Vas poznaju i po tome što ste istrajni čak i kada je teško. Prošli ste i kroz ozbiljnu životnu borbu.
Čovjek tek u teškim trenucima shvati koliko je jak. Borba sa karcinomom bila je jedna od najvećih životnih iskušenja kroz koja sam prošla.
Ali nisam željela da me bolest definiše. Željela sam da iz te borbe izađem još snažnija i da nastavim živjeti i raditi.
Možda baš zato danas još više cijenim vrijeme, ljude i prilike da nešto dobro uradimo.
Kada biste morali jednom rečenicom opisati šta želite da ostane iza Vašeg političkog i društvenog angažmana, šta biste rekli?
Želim da iza mene ostanu djela, a ne samo riječi.
Želim da se zna da sam predstavljala Sandžak dostojanstveno, da sam pomagala gdje sam mogla, da sam otvarala vrata za naše studente i djecu, povezivala ljude i institucije i da sam se borila da se glas ljudi porijeklom iz Sandžaka čuje.
Ne mislim da jedan čovjek može riješiti sve probleme. Ali svako od nas može uraditi nešto.
I ako svako uradi svoj dio – onda se stvari mijenjaju.
Šta za Vas danas znači biti patriota?
Patriotizam nije samo zastava, riječ ili objava na društvenim mrežama. Patriotizam je kada nešto uradite za svoje ljude onda kada od toga nemate nikakvu ličnu korist.
Kada pomognete studentu. Kada obezbijedite stipendiju. Kada dijete dobije knjige. Kada povežete ljude iz dijaspore sa ljudima u Sandžaku. Kada institucije usmjerite prema potrebama našeg naroda.
To je za mene patriotizam.
Razgovarala: Selma Mujović