Piše: Mr. Sedina Muhedin
Idu li još nekom na živce najotrcanije fraze poput: “Doći će pravi” ili “prava”, te ” kako prepoznati pravog ili pravu” itd.?
Zasto sam napisala da su mi te fraze otrcane, iako sam ih i sama nekad koristila, te vjerovala u postojanje te osobe, koja je samo za tebe stvorena i čeka da je pronađeš, i obratno?! Ovdje ne pišem o kaderu, sudbini, jer sam samo jedan mali Božiji rob, koji ni jednim slovom neće zanijekati Božije prisustvo i Njegovu volju u našim životima. Ali, želim se osvrnuti na ove termine “pravi i prava”. Mojih pitanja je u nedogled. Neću ih ovdje iznositi. Ono što mogu zaključiti nakon svojih lijepih 30, je da nikog jačina i intenzitet onih ludih leptirića u stomaku, pri svakom prijebračnom susretu, neće učiniti pravim ili pravom. Nikakva romantika, bezbroj lijepih riječi da ne kažem namazanih, uljepšanih djela i još uljepšanog outfita, ne čini da ti ili on budete pravi. Hajmo priznati, svi smo to radili ili pak radimo. Normalno, ljudi smo. Ali pravom i pravim sami sebe činimo svaki dan. Ne dan, nego svaki trenutak, iz minute u minutu.
Pravi si druže, kad život zaboli, reže, stisne do gušenja, a ti pružiš ruku i stisneš jače od života. Prava si kad nađeš dovoljno razloga da okreneš leđa, i posvetiš se radu na sebi, a ti se ipak okreneš njemu i posvetite se zajedno radu na oboma. Pravim vas čini kada najdublje, najcrnje kutke duše pokažete jedno drugom, a i dalje ne želite okrenuti leđa. To crnilo prigrliš kao svoje vlastito, i ljubiš dušu ondje gdje boli. Pravi ste onda kada i otrov kojeg drugi sipaju, iz njima znanog razloga, pretvarate u med.
Pravi si kad ne daš da tvoju ljubav išta uznemiri. I proces pravljenja pravog ili prave od sebe, nikad ne prestaje. Počinje onog trenutka kada kažete “Da” pred Bogom, i traje do posljednjeg stiska ruke vašeg voljenog bića. Dok sam bila mlađa vjerovala sam da se parovi, vremenom, manje vole. To mi je bilo logično. Što si duže u braku, partner ti je manje zanimljiv. Da, ima i takvih, nažalost, bezbroj slučajeva. Iznenadila bih se kada bih u očima ljudi od 35 ili 40 godina vidjela onaj isti žar koji se viđa samo u očima dvadesetogodišnjaka. Ona čista, nevina, leptirična ljubav.
Sad znam, zašto je to tako. Zato što nikada nisu prestali da prave pravog od sebe.


