Piše: Mr. Sedina Muhedin
U svome životu, zahvaljujući svojoj istraživačkoj i vazda radoznaloj prirodi, upoznala sam žene raznih profila. Od vrijednih domaćica, pa do direktorica velikih kompanija. I dan danas, u drugoj državi, bogatim svoj društveni život.
Naslušala se i slušam sve i svašta. Najčešće prilikom upoznavanja i druženja, nastojim otkriti tu dimenziju, karakteristiku, ili prosto rečeno level zadovoljstva u njenom životu. Kao mlađa mislila sam da samo žene koje su se “ostvarile u karijeri” mogu biti sretne. Kada kažem karijera, ne mislim na posao koji radiš od 8 do 4 do penzije, nego konstatan rast i razvoj, napredak, ulaganje u sebe, a ne na sebe, lični doprinos društvu, ili ukratko kad pogledaš 10 godina iza sebe, da vidiš da je tvoj život negdje ostavio trag. Karijeru možeš početi praviti od radnog mjesta na kiosku, ako znaš i umiješ, a posao je samo posao, taman bio zaposlen u vrhu najveće kompanije, ukoliko ga radiš godinama na isti način i ostaješ na istoj poziciji sa istim kompetencijama s kojima si i došao. To je već druga tema.
Zašto ovo pišem???
Još uvijek bih bila prethodnog stava da su samo žene u karijeri ostvarene žene, da nisam imala priliku da usporedim i jedne i druge. S jedne strane, “žene od karijere”, a sa druge “žene od oklagije”. Društvo nas naravno uči, da su samo prve mjerilo ostvarenja u životu. Ima to dosta veze sa sistemom koji je proizveo i jedne i druge. U našem nazovi sistemu, što je i opravdano, svaka žena teži za poslom. Na internetu se odvijaju žestoke rasprave učenjaka, koji polemišu oko toga, da li je ženi mjesto izvan kuće ili ne? Još uvijek se jasno sjećam kada nas je razrednica na početku godine onako javno ispitivala o stepenu obrazovanja naših roditelja, pa su učenici čiji su roditelji bili visokoobrazovani, izigravali paune nad djecom koja dolaze iz radničkih porodica.
Koliko isfrustriranih, anksioznih, namgrođenih žena se vraća kući u 16h i istresajući svoj problem na prvog koji joj se nađe na vratima. Neće na šefa, naravno, već na one koji su to najmanje zaslužili. Koliko divnih žena, koje nisu nikad ni zakoračile na posao, nemaju taj fond riječi koji, kada ove prve koriste, moraš pitati – šta je pisac htio reći. Ali su zadovoljne svojim životom i postignućem ma šta on značio za njih.
Tebi je postignuće pregurati sedmicu sa 50 gostiju koje očekuješ, meni možda položiti ispit za koji sam se toliko spremala, nekome pripremiti diplomski rad. Različiti smo po tom pitanju. Ali NAJVAŽNIJA stvar koju želim istaći je da ma šta postignuće ili uspjeh za tebe značio, neka miriše na ZADOVOLJSTVO.
Kada pitu napraviš, pravi sa težnjom da bude najbolja koju si do sad napravila, ali nemoj poluotvorenih usta gledati u onu koja sjedi u kancelariji, nosi brendiranu odjeću i prima platu. To je već put nezadovoljstva na kojem ćeš najprije izgubiti sebe. Isto tako, nemoj misliti da ona koja radi od 8 do 16h, bilo da se bavi karijerom ili poslom, je nesretna, jer nema vremena kao ti, koja si stalno kući, da se bavi svojom porodicom. Vrijeme koje provedemo sa svojim najbližim treba da odiše kvalitetom, a ne kvantitetom. Ti si možda 24h kući, ali niko od tebe nema nikakvog hajra. Ni djeca, ni muž. Ulivaš svoju nesigurnost i frustraciju na koga god naiđeš. Nemoj misliti da su ukućani žene koja radi željni vruće pite i supe, a njena djeca željna majke. Sve su to predrasude koje nam, da bi razumjeli jedni druge, puno odmažu.
Šta god odlučila, graditi ili ne graditi karijeru, nastoj da svoj život živiš sa kriterijumom IZVRSNOSTI. Ako si domaćica, nastoj biti najbolja u okruženju. Ne u smislu da se takmičiš sa ostalim ženama, koja će spremiti bolje jelo, već nemoj sebi dopustiti da iste stvari ili način na koji ih radiš ponavljaš 30 godina. Uvodi inovacije i olakšaj sebi. Tako rasteš!!! Ko kaže da žena koja ne radi i ne bavi se karijerom ne može biti super načitana. Itekako može. Samo je bitno čime popunjavaš svoje slobodno vrijeme. Glupostima i besposlicama, ili korisnim stvarima, koje će od tebe napraviti osobu sa kojom je ugodno sjediti i od koje se vazda ima nešto novo i korisno čuti, a ne samo ko, koga, kad, šta, gdje???
Spomenut ću da neke osobe bez fakultetske diplome imaju bolje znanje iz društvenih i prirodnih nauka od onih koji su fakultetski obrazovani. Poenta je što ovi prvi nikada nisu stali sa obrazovanjem, a ovi drugi su samo “spremali ispite”. Neka vam niko na nameće komplekse da ste manje vrijedni ukoliko se odlučite za porodicu, a ne za posao, ili da ste nemajka ukoliko niste kući od jutra do sutra. Uspjeh je u onome u čemu ste VI našli zadovoljstvo. Uspjeh je smirena duša, i čisto srce, i konstantno miješanje u sopstveni i izričito sopstveni život.