Bosanskohercegovačka, ali i sandžačka autorica Sara Sabri je majka šestero djece, supruga, autorica 18 knjiga namijenjenih ženi, preduzetnica, aktivistica, višegodišnja medijska radnica, edukatorica,žena koja je širom Evrope održala preko 500 predavanja i posjeta ženskim udruženjima, kulturnim centrima, džematima.
HUMA: Dvadeset pet godina nosite hidžab, pokrili ste se kao djevojčica. U pogledu hidžaba šta smatrate svojim uspjehom?
SARA: Hidžab koji se nosi toliko godina, a vjerujem i daleko manje, sraste s insanom kao nokat i živac. Vjerujem da svaka žena koja je odlučila da stavi hidžab tako razmišlja – da uopće ne bi mogla da zamisli sebe drugačije osim pod hidžabom.
Moj uspijeh kada govorimo o hidžabu smatram da je taj što sam ljubav prema njemu ulila i svojim djevojčicama, od kojih ga jedna već nosi, a ostale jedvačekaju, kao i to da se mojim upisom u Medresu i pokrivanjem, veliki dio moje ženske rodbine, također, postepeno pokrivao i njegovu ljepotu ponosno nosi već decenijama.
Sa kćerkom Elhanom, Sarajevo
HUMA: Da li ste nekada doživjeli maltretiranje ili diskriminaciju zbog hidžaba, uzrokovanu islamofobijom u svijetu, a Vi ste žena koja jako mnogo putuje?
SARA: Iskreno, nisam. Bilo je par nekih slučajeva koji su meni bili toliko smiješni da nisam mogla ni da se naljutim ili ih uzmem za zlo. Shvatala sam ih prije svega kao veliko neznanje, a čovjeku koji je neznalica i ne možete zamjeriti, prije žaliti.
Na primjer, prije nekih 15 godina bila sam na jednom BBC-jevom seminaru, kao jedina muslimanka, žena, i to još pod hidžabom. Ostali učesnici su bili iz Srbije sa državnih i privatnih medija. Jedan od kolega koji je cijeli radni vijek proveo u medijima, iz Beograda, je pokušao malo nekom šalom koju opet nisam mogla razlučiti ni da li je bila zaista šala ili sam je samo ja tako shvatila i nasmijala se ili je to njegova stalna zebnja bila. Na kraju tog višednevnog seminara mi je rekao: „Nagrada za odlično isticanje na ovom seminaru je odlazak u Brisel. Ja mislim da će oni tebe odabrati, zanimljiva si im, dobar ti je engleski, a ti kad odeš obavezno otiđi u NATO i otvori mantil – znaš ono…. BUM! „ Ja sam se zaista srčano nasmijala misleći da se šali, a onda se zapitala – je li moguće da je taj čovjek zaista sve vrijeme seminara strepio da ću ja u jednom momentu otvoriti mantil i pokazati im da sam opasana bombama?!
Inače, stava sam, takav sam i tip – komunikativna, volim da se našalim, relaksirano vodim komunikaciju, da mnogo ovisi i od našeg stava prema okolini. Uvijek to imam na umu – dakle, ja mogu biti što hoću, ali moj hidžab zaslužuje da ga dostojanstveno nosim i ljudima prenosim stvarnu sliku o njemu posmatrajući ga kroz taj njegov religijski aspekt. Ljude gledam ljubazno, ravno u oči, ne krijem ništa, ne strepim ni od čega, ne dilujem ničim da bih se na granicama preznojavala, dakle nikada nisam nikakvu neprijatnost, duže zadržavanje, pretresanje niti išta slično doživjela na granicama koje bar jednom mjesečno prelazim, dakle, bar jednom mjesečno izađem iz BIH.
HUMA: Bavite se raznim divnim poslovima. U biznisu ste više od deceniju, kao i u nevladinom sektoru kao direktorica i osnivač dva ženska edukativna centra. Dakle, ona predrasuda da hidžab ograničava ženu na Vašem primjeru pada u vodu?
SARA: Ne samo na mom, nego na milionima drugih žena širom svijeta koje se bave najrazličitijim prelijepim zanimanjima koje su odabrale. Dakle, hidžab nije prepreka, nije nešto što ograničava, sputava, sužava izbor. Ne. Sve što bilo koja žena na svijetu može, može i žena sa hidžabom samo ako je niko drugi sa strane ne sputava i ne ograničava prostor djelovanja: letjeti, voziti sve što se vozi, pucati, učiti, predavati, kuhati, raditi kreativne aktivnosti – sve! Stava sam da postoje granice koje nam je Bog iz ljubavi prema nama postavio, ili koje samo sami sebi postavimo iz nekog svog razloga. One koje nam ljudi na silu postavljaju, trebamo po svaku cijenu obarati. Rođeni smo slobodnima i ugrožavanje naše slobode na bilo koji način treba biti naš motiv da im to niti mogu, niti će im 
uspjeti – svakom ko to pokuša po bilo kom osnovu: da li zato što smo žene, što smo muslimanke/pod hidžabom, što smo pripadnice određenog etnosa….boje kože! Šta god!
HUMA: Žena sa hidžabom u preduzetništvu?
SARA: Apsolutno. U svemu. Stotine je izuzetno uspješnih poslovnih žena sa hidžabom, profesionalaca od kojih se ima zaista šta naučiti i koje mogu biti mentori u preduzetništvu mnogim ljudima. One investiraju, umnožavaju svoju imovinu, edukuju se, upošljavaju, one su zaista dragulji svog društva.
Sa suprugom u Finskoj
HUMA: Hidžab danas i prije 25 godina kada ste se Vi pokrili?
SARA: Velika promjena. Ogromna promjena na bolje. Prije 25 godina kada sam se ja pokrila u Novom Pazaru je bilo tak-tuk žena s hidžabom. Kada ti kao odlična učenica „od koje se mnogo očekivalo“ odličiš upisati Medresu i pokriti se – to se smatralo tragedijom po porodicu, tvojim užasno pogrešnim izborom i propašću. Mi smo generacije koje su se prvo sa svojim porodicama i rodbimom „morale obračunavati“ i dokazivati da nismo pogriješile, da Medresa nije to što su oni, opet u neznanju, mislili. Da nas hidžab ni u čemu što je dobro po nas neće spriječiti. „Ti visoka, zgodna umesto da budeš manekenka ili glumica, ti se zahudžurila!“ – su jedne od opaski koje su kroz moje uši prolazile od najbliže rodbine.
No, 25 godina potom moja misija je više nego uspješno obavljena kada govorimo o prezentaciji hidžaba i njegovoj promociji u porodici, rodbini, komšiluku – u cijelom svijetu.
Sara Sabri, Holandija, 2023.
Razgovarala: Irma Ibrahimović