Pripadnica Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (OSBIH) Emela Mujanović tužila je Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine (BiH) za diskriminaciju i povredu prava na slobodu vjere, nakon što joj nije dozvoljeno nošenje hidžaba u službi.
Emela Mujanović je profesionalna vojnikinja koja već devet godina nosi hidžab ili maramu. Zbog svoje odluke da pokrije glavu prema islamskim propisima, suočila se prvo sa suspenzijom, a potom i premještanjem u jednonacionalnu kasarnu u Ustikolini, na istoku Bosne i Hercegovine.
Emela Mujanović u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine počela je raditi 2008. godine, i to u kasarni u Zenici, gradu u središnjoj Bosni i Hercegovini. Nakon toga je otišla na školovanje u Grčku, gdje je bila do 2011. godine, kada je odlučila da “se pokrije”, odnosno stavi hidžab.
Po povratku u kasarnu Pazarić, udaljenu dvadesetak kilometara od Sarajeva, nadređeni su joj sugerisali da skine maramu. Nakon što to nije prihvatila, dobila je pismenu disciplinsku kaznu, potom i premještaj u “jednonacionalnu” kasarnu.
Poštovana Emela, koliko dugo traje Vaša borba za pravo hidžaba u vojsci?
Moja borba za hidzab traja od 2011.godine, preko 10 godina, jedna decenija.
Da li posjednja presuda koju ste dobili znači da nećete moći raditi i da Vas ostavljaju da birate između posla i hidžaba?
Da, presuda Ustavnog suda nije prepoznala diskriminaciju, sto znači da mi preostaju dvije opcije – prestanak službe ili da skinem hidžab na radnom mjestu dok nosim uniformu.
Kako ste to doživjeli?
Iskreno da vam kažem, teško mi je bilo da shvatim ovu presudu. S jedne strane Ustav BiH i pravilnik OS BiH garantuje vjerska prava a sa druge strane zabranjuje hidzab a prije nekoliko sedmica Ustavni sud donosi pozitivnu presuda vezanu za nošenje brade na vjerskoj osnovi u Oružanom snagama BiH. Kontradiktorno. Osjećala sam se diskriminisano na vjerskoj i spolnoj osnovi.
Da li se iko od institucija, udruženja za prava žena, a protiv diskriminacije u svakom smislu ponudio da ovu bitku bije zajedno sa Vama?
Ne, nije se niko ponudio. Imam svog advokata Emir Kovačevića i Đermanu Kurić koji su aktivno uz mene od početka. Planiramo se obratiti određenim institucijama.
Šta radite, čime se bavite u međuvremenu? Vi ste roditelj troje djece?Kako se ovo odražava na Vašu porodicu?
Da, ja sam majka tri maloljetne djevojčice, jedna je sa posebnim potrebama. Bilo je jako teških momenata i teško je bilo uskladiti tolike obaveze i dodatno ovaj problem na radnom mjestu. Inače se bavim i umjetnošću, trenutno kaligrafijom.
Šta su Vaši naredni koraci? Borba se nastavlja?
Da, planiramo nastaviti borbu dalje na sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
