Piše: Sadeta Škrijelj Šahman
Roman – hronika “Mali vojnik” je najrealističnija priča o oslobodilačkoj borbi naroda Bosne i Hercegovine u periodu 1992-1995. Nakon trideset godina sam se vratila u ratno vrijeme, kada je mnogo Bosanaca ginulo za ovu državu.
Nije mi bilo lahko prisjećati se svih tih događaja. Nosimo velike traume, a posebno djeca ciji mentalni sklop nije mogao poimati šta se dešava.
Ko to puca na grad i zašto se nedužni ljudi ubijaju?
Pisala sam o djeci, o njihovom psihofizičkom razvoju, kroz glavni lik ovog romana, mog sina Irfana. Cilj mi je bio da opišem život majki i djece u ratnim uvjetima.
Vrlo malo ili nikako se u ratnim romanima nije davao primat ženama i djeci, koji su bili istinski heroji proteklog rata. Dok su borci ginuli na prvoj liniji, žene su ispraćale sinove, muževe, rađale djecu i vaspitavale ih. Takođe je bilo dosta žena koje su puškom branile našu domovinu.
Nakon porušenog doma od strane agresora, priključujem se Armiji BiH u logistici kao kuhar. Povela sam svog malodobnog sina. Pored kuhanja bila sam vojsci i moralna podrška.
Roman karekterizira originalan stil i jezik. Cilj mi je bio da ga razumiju i mlađi čitatelji i da doprem do njihovih srca.Također mi je bio cilj da se održi kultura sjećanja. Mali vojnik (moj sin) predstavlja svu djecu opkoljenog Sarajeva.
U romanu ima dosta opisa koje prikazuju težak život i traumatična iskustva mene i mog djeteta. Odabrala sam jedan od ratnih dana malog borca, “Malog vojnika”. Knjiga je prilagodjena svim uzrastima. Nadam se da će biti u skorije vrijeme uvrštena u školsku lektiru. Ona predstavlja jedno vrijedno svjedočanstvo žene, borca, supruge i majke.
Odlomak iz romana “Mali vojnik”:
Vojska je imala svoj jelovnik. Srijedom smo za doručak imali domaći eurokrem. Pravila sam ga od mlijeka u prahu, kakaa, šećera i brašna. Kuhala bih u velikoj šerpi, dan prije. Potom bih napunila tegle i imali bismo pravi “ratni eurokrem” koji je bio veoma ukusan. Vojnici su se posebno radovali tom slatkom obroku.
Uz obrok bi bio i kompot od suhih grožđica. U veliki lonac pun vode stavila bih grožđice i sve to skuhala, a na kraju dodala šećer.
Ti ratni recepti su bili nesvakidašnji, i shvatila sam da se i u mirnom dobu možemo snaći i od malo namirnica napraviti dobar obrok.
Kako slatki obrok utiče na raspoloženje uvjerila sam se mnogo puta. Kada bismo imali eurokrem za doručak, ne bi bilo kašnjenja. Vojska bi napravila red i ranije nego inače. Priznajem, posebno bih pripazila mršavije vojnike, pa bih im dodala još malo hrane.
Bili su to divni, hrabri, odgojeni mladići i dobri vjernici. Kada bih završila sa svim obavezama i krenula sa Irfanom na spavanje, prvo što bi mi palo na pamet je moja sreća što smo na okupu, dijete, suprug i ja. Pored svih strahota rata, granatiranja i iščekivanja vojnika koji bi se vraćali sa ratišta, imala sam neki unutrašnji mir. Suprug je preživio ranjavanje, izgubili smo kuću, ali smo ostali živi. Hvala Svevišnjem na svemu.
Imala je vojska i posjete. Obično bi sestra dolazila da obiđe brata. Ponekad bi došla i nečija majka, mada rijetko. Radovali bismo se posjetama, jer smo te osobe poistovjećivali sa svojom rodbinom.
Irfan se najviše volio igrati u dnevnom boravku. Trčkarao bi s jedne strane sobe na drugu i penjao se po uglu na kojem bismo sjedili i gledali televiziju. Tog dana je baš pretjerao, pa je pao i dobio posjekotinu na obrvi. U dnevnom boravku je bio jedan od vojnika, pa ga je tješio i rekao mu da je pukla arkada i da se to bokserima dešava. Bilo je dosta krvi, a ja sam imala gazu, pa sam zaustavila krvarenje i previla mu ranu. Do bolnice se teško moglo doći. Dobro je da smo imali kutiju sa Prvom pomoći.
Kada bi ga pitali zašto nosi zavoj, govorio bi da mu je pukla “barikada”. Bio je zabavan vojnicima. Mucao je i to im je bilo simpatično. Mnogima su nedostajali članovi porodice, djeca, pa im je Irfan popunjavao tu prazninu. Ovaj mali vojnik je povredu shvatio ozbiljno pa je, i nakon zacjeljivanja, dugo nosio zavoj. Volio se hvaliti svojom ranom.
“Mali vojnik” je do sada imao nekoliko zapaženih promocija u BiH, Sandžaku i Crnoj Gori.