Izeta Avdić je osnivačica hora “Gazel” koji niže svoje uspjehe više od decenije.
HUMA: Kada je Gazel osnovan i šta je bio motiv?
IZETA: Hor “Gazel” osnovan je u oktobru 2005. godine, a motiv osnivanja je bio, prije svega, prenošenje poruke putem stihova odnosno ilahija koje izvodimo. Smatramo da mnoge muzičke numere koje se danas prezentiraju našoj omladini putem medija, odnosno društvenih mreža, predstavljaju i nude pogrešna shvatanja kako života, tako i samog ponašanja, vokabulara, koje mogu uveliko utjecati na formiranje jedne mlade ličnosti, te u tom smislu kroz ovaj vid umjetnosti pokušavamo ponuditi alternativu nečega što će privući njihovu pažnju i utjecati na njihova razmišljanja i stavove. A kroz Gazel je prošlo izuzetno mnogo članica, čak preko 150, što smatramo velikim uspjehom i postignućem, jer su to sada izuzetno uspješne djevojke, žene u svim sferama života.
HUMA: Zašto “Gazel”, čiji prijedlog je presudio?
IZETA: S obzirom da se radi o ženskom horu, tražili smo neki naziv koji je na neki način jednostavan, a opet upečatljiv za pamćenje, a da opet, s druge strane, nosi simboliku onoga što ćemo raditi.
Gazel u biti jeste vrsta kratke lirske pjesme koja se sastoji od 10 do 30 stihova koji čine kratke strofe. Ove pjesme obično imaju ljubavnu tematiku prema Uzvišenom, prema ženi, prijatelju i sl. Ova vrsta pjesme je nastala u arapskoj književnosti, ali su je proslavili perzijski pjesnici Sadi i Hafiz. Teme ove pjesme su: ljubav, ljepota, životna radost, ponekad patnja i bol.
HUMA: Koliko imate članica i kako ih birate?
IZETA: Trenutno imamo oko 15 članica, i uglavnom se biraju na osnovu vokalnih sposobnosti, kao i na osnovu onoga koliko je ta osoba spremna ozbiljno se posvetiti i učestvovati, odnosno izuzetno je bitno da postoji sposobnost za timsku saradnju i uvažavanje.
HUMA: Gdje ste sve do sada nastupale?
IZETA: Kada su u pitanju koncertne aktivnosti i naši nastupi, bilo ih je na stotine. Cijela Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna gora, Hrvatska, Njemačka, Austija, Turska… u našem Sarajevu zasigurno godišnje imamo desetine koncertnih aktivnosti.
HUMA: Koji nastup biste odabrale kao onaj u kom ste najviše uživale ili koji je za vas bio najdirljiviji?
IZETA: Ovo je zaista teško pitanje i ne mogu dati konkretan odgovor, jer svaki naš nastup nosi posebne emocije i sjećanja. Nastupi u Srebrenici, Istanbulu, Ankari, Sarajevu, Beču, Lincu, Zagrebu, Novom Pazaru, Cazinu, svi oni nose posebne emocije i sjećanja, tako da mogu reći da se smatram uistinu sretnom osobom, kao i sve članice hora, jer smo imale sreću upoznati divne ljude i obići sva ta divna mjesta. Na svakom mjestu, gdje god smo nastupali, uvijek su bile pune dvorane, izuzetan prijem publike, tako da sjećam se da smo u Beču, Novom Pazaru i gore nabrojanim gradovima izlazili na bis i po dva ili više puta nakon završenog koncerta. Naravno, to nije naš cilj niti svrha, ali ipak, ne može da vam ne bude drago i da vas ne savladaju emocije, čak i suze, kada vidite i doživite sve to.
HUMA: Znamo da ste sve tekstove i muziku za ilahije koje izvodite Vi pisali. Otkud pravnica u svijetu duhovne muzike i poezije?
IZETA: Drago mi je da ste postavili ovo pitanje.
Dok sam bila učenica u osnovnoj školi, isticala sam se uvijek u literarnim radovima, muzičkim aktivostima, sekcijama. Sjećam se da sam odnijela i pobjedu u osmom razredu na tadašnjem državnom takmičenju za svoju školu za jedno djelo. Književnost je bila moj prvi izbor za studij, drugi gluma. Otac je želio da budem ljekar, ali obzirom da krv ne podnosim, to je otpalo kao opcija, pa je taj teret preuzela moja mlađa sestra Alma, koja je ocu ispunila želju.
Moja komšinica sa Bjelava je bila prodekan na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu i smatrala je da ja trebam biti glumica i da sam rođena za taj poziv, za što me je i pripremala (za prijemni ispit) ali…. pravnici su preovladavali mojom porodicom, tako da sam se ipak opredijelila da “očuvam tradiciju.”
Što se tiče pisanja, to je nešto što sam oduvijek voljela, jedna sitnica, riječ, pogled, neka situacija, mogu me inspirisati, jednostavno s tim sam se rodila i to vidim kao Božiji dar. Volim pisati, pjevušiti, to je nešto što radim otkad znam za sebe. Moju kćerku najviše nerviram kad pjevušim po kući, pa mi ponekad zna dobaciti, “mamaaa falš” – može joj se, muzički je obrazovana, pa me malo voli zezati.
HUMA: Spremate li nesto novo?
IZETA: Nedavno smo snimili novu numeru “Povratak” za koju smo uradili i video spot, a na njoj je bila angažovana uistinu velika ekipa i spot je dobio izuzetno dobre i kvalitetne, odnosno pozitivne kritike, na šta smo jako ponosni.
Tekst i muzika Izeta Avdić,aranžman: Eldin Huseinbegović, studio:Eldin Huseinbegović Solistice: Hadžera Avdić i Dželila Tinjak. Spot: camera operator Mirsad Bukvić,camera assistent Hanna Bukvić,editing Elman Omić,lighting Ernest Tahirović,makeup artist Nermina Ibrulj,režija: Mirsad Bukvić. Tehnička podrška :Amina Kurtagić i Mahmud Avdić
Djevojčica u spotu:Merjem Mulaosmanović.
Imamo uskoro u planu, spremamo i pozvani smo na nove koncertne aktivnosti a kada su u pitanju nove numere, tu smo permanentno u „pripremama“.
HUMA: Je li Gazel svoj koncept zadržao od početka ili se mijenjao?
IZETA: Koncept se nije mijenjao, mi smo jednini ženski hor koji je od početka pjevao u višeglasju, za što je najviše zaslužna naša profesorica Selma Nukić, kao i naša Alma Tuzi- Lepir, koje su sve vrijeme sa nama.
HUMA: Nastupate li na privatnim šerijatskim slavljima – svadbama isl.?
IZETA: Naravno.
HUMA: Je li teško i koja je formula opstanka – držati na okupu toliko osoba i toliko dugo?
IZETA: Da bi nešto u životu opstalo, trajalo i imalo kvalitet u to se mora ulagati trud, vrijeme, pa Boga mi kada je u pitanju opstanak hora i materijalna sredstva.
Sve što dobijemo ili dođe na neki lakši način, to na takav način i nestane. Mora se u životu znati, kako kažu stari, “ko kosi a ko vodu nosi”. Mi sve jako dobro znamo, šta koja treba raditi i preuzmamo taj dio na sebe, u tome i jeste ta formula za uspjeh, da svako od sebe da maksimum i uspjeh je neizostavan. Tako je u svakom odnosu u životu. Balans mora postojati i jednosmjernost ne vodi baš obećavajućim putanjama.
Razgovarala: Elhana Misirlić